• Tbilisi, bajka koja postoji

  • Pričaj srpski da te ceo svet razume

  • Život u šaci

  • Sasvim svoja u tuđem svetu

  • Gabala šoping

  • Na putu za Baku

  • Hrana iz Azerbejdžana

  • Restoran, a kao na slavi

  • Gabalizacija – kad šta si i gde si postanu jedno

  • Kruzer u Azerbejdžanu

Odakle ste?

Dok sam pre neki dan u supermarketu čekala da kupim srpski President feta sir, pored mene se našao mlad čovek koji je sa svoja dva dečaka, udobno smeštena u velikim kolicima, pričao na srpskom. Predložila sam prodavačici da usluži prvo njih, da ne čekaju i vrlo brzo smo započeli laganu konverzaciju, tipičnu za ovakve situacije. […]

Jedan drugačiji Dubai

Svakom promenom nešto dobijemo, nešto izgubimo. Znala sam to dobro kada sam dolazila ovamo, s tim da nisam bila sasvim načisto šta je to što gubim, osim što ću biti daleko od dragih ljudi. Nakon početnog oduševljenja, kao što to obično biva, počela sam da uočavam stvari koje mi se ne dopadaju. Pre svega nedostajalo […]

Taman za početak

Mesecima već razmišljam kako me ima na sve strane, to jest na više adresa po netu i kako bih to trebala da sredim.Videla sam da bi najbolje bilo da počnem da kuvam na Kiđošu i da mi oba bloga budu na jednoj adresi umesto na dosadašnje četiri, jer sam imala dva bloga na Bloggeru i ista ta dva na Wordpressu. Zdravu ishranu ne računam, a onaj jedan što neću da prijavim da i ne spominjem. Dakle stvarno je vreme da nešto preduzmem jer će bookmark da mi pukne samo od mojih […]

Izvin’te jel’ vi to meni na engleskom?

Što je dobro kad znaš lepo da pričaš. Uvek sam mislila kako sam posebno srećna zato što umem vešto da izrazim neku svoju misao, pa po potrebi. Nekad vezem li vezem, a nekad sažmem u jednu rečenicu i završim priču u trenutku. Tvit pre tvitera. Sećam se dobro da sam u osnovnoj školi, kad nešto ne […]

Selidba u jednoj epizodi

Nisam odavno pisala. Mislim, ovde na blogu, jer inače je pisanje prva stvar koju radim čim ujutru otvorim oči i malo ih pljusnem vodom tek da sperem ostatke sna. Nije mi se dalo. Postalo je previše melodramatično. Eto, našla sam čoveka svog života, preselila se sa beogradske periferije u jedan od najbogatijih gradova sveta i […]

Tajne starih dnevnika

Kada imaš trinaest godina pa pišeš dnevnik to je sasvim normalna stvar, kao način da se tinejdžerska stvarnost zabeleži, preispita, svede u redove koji neće odgovoriti niti kritikom, niti osudom. Ali kada iste te redove čitaš nakon više od trideset godina, onda cela priča dobije sasvim drugu dimenziju. Dnevnik sam počela da pišem u sedmom […]

Mikserom do savršenstva

 Kada bi neko ispred mene stavio beli luk, ulje, limunov sok, belance i so i rekao mi da od toga napravim savršenstvo pomislila bih na tri stvari: – Da je u pitanju neki preliv za salatu, ali mi se ne uklapa belance. – Može biti da je pronađeno novo magično prirodno sredstvo za čišćenje u […]

Mi i oni

Prvi put sam se sa podelama susrela u prvom osnovne. Na pitanje koje sam nacionalnosti ja sam odgovorila da sam Dalmatinka. To sada može da izgleda smešno, ali za ono vreme, sredinom sedamdesetih prošlog veka u Vojvodini, nije bilo čudno. Ja sam znala da je moja porodica došla iz Dalmacije i samim tim sam mislila […]

Font utisnut srcem

Ispred male seoske pošte, pažnju mi je privuklo poštansko sanduče na kome piše: pošiljke ubačene do 13:15 biće otpremljene istoga dana. Dok sam gledala u natpis, sa krova se omakla kap nostalgije i pala mi za vrat. Samo, za razliku od kišne, hladne, koja u trenutku razlije jezu po celom telu dok klizi niz toplu […]

Prašina na očima

Ovih dana novine su pisale o čoveku koji je u dvadeset petoj pročitao prvu knjigu i posle toga nije prestao da čita. Upisao je i studije, a radi u “Gradskoj čistoći” u Beogradu. Ova priča me podsetila na jednu sličnu, od pre mnogo godina. Već je bilo reči o mojoj biljnoj apoteci smeštenoj u dvorištu […]