• Tbilisi, bajka koja postoji

  • Pričaj srpski da te ceo svet razume

  • Život u šaci

  • Sasvim svoja u tuđem svetu

  • Gabala šoping

  • Na putu za Baku

  • Hrana iz Azerbejdžana

  • Restoran, a kao na slavi

  • Gabalizacija – kad šta si i gde si postanu jedno

  • Kruzer u Azerbejdžanu

U špajzu duše

Kada sam bila devojčica, tačnije devojčurak, u modi su bile suknje sa sakrivenim džepovima. Džepovi su se nalazili unutar rubova i njihovo postojanje se moglo otkriti tek kada vlasnica suknje nonšalantno spusti ruke u nevidljive proreze. Meni se to toliko sviđalo da sam uzela jednu maminu plisiranu suknju, sivu sa crnim i belim šarama, pa […]

I kako to bude kad se vratiš

Nedavno mi je na fejsbuk uspomenama izašao tekst koji sam napisala pre tačno godinu dana: Kako to bude kada odeš. Pojma nisam imala da ću u vrlo skoroj budućnosti pisati o tome kako to bude kad se vratiš. Ali, ako čovek malo ozbiljnije razmisli, jedina logična posledica tog prethodnog teksta jeste ovaj sad. Pre tri […]

Bahrein umotan u Silove note

Naleteh na snimak koncerta Sila u Bahreinu i shvatim da o tom koncertu nisam pisala. A ako išta volim da zabeležim na ovom blogu, to su onda koncerti. I moram sad tu nepravdu da ispravim, iako sa pristojnim zakašnjenjem.  Nepravdu prema Silu, prema Bahreinu i prema lepoj uspomeni koja je ostala forever. U stvari, sve […]

Eh, da sam on

Probudio se par trenutaka pre nego što je zazvionio alarm. Uvukao je stopala u stare kožne papuče i krenuo još uvek žmureći ka džezvi za kafu. Staroj ringli treba taman toliko vremena da na njoj uzvri voda, koliko njemu treba za umivanje, tuširanje i pranje zuba. Svaki pokret koji napravi je toliko puta ponovljen tokom […]

Sreća za poneti

Dobar dan, molim vas parče sreće Za ovde ili za poneti? Za ovde. Mnogo sam gladan. Hoću sad, hoću odmah i nemojte preterati, nemam je često na jelovniku, ne varim najbolje. Parčence jedno, sasvim je dovoljno, hvala. I za mene može, javi se čovek koji je bio na redu – samo ne štedite, slobodno stavite […]

Kako to bude kada odeš

Ovde se lako nađu prijatelji – reče mi mlada Tunižanka dok smo posmatrale tipičnu arapsku svadbu u “Le Meridienu” i dok mi je uz bučnu muziku objašnjavala običaje. Izgovorila je to kao da je u pitanju najprirodnija stvar na svetu. Verovala sam da je tako u njenom slučaju. Govori arapski, engleski i francuski i tipični […]

Burek za prste polizati

Nekako mi ovih dana nije dobro. Tek što izađoh malo među ljude, nešto me ćapi. I tako, u pauzama između dve temperature, meni se prijede burek. Dosta mi je bilo lagane ’rane i lošeg apetita prethodnih dana, pa sam zamišljala zlaćanu pečenu koricu na tanjiru koja hrska, a komadići se razleću okolo. Srećom, ima bureka da […]

Zdravko Čolić, Dubai i gori vatra

Tri puta sam bila na koncertu Zdravka Čolića. To kao ono što je Balašević pevao: triput sam video Tita, samo što se ovde ne radi o Titu Maršalu, već Zdravku Čoliću. Doduše, kada bi se u njegovoj profesiji dodeljivali činovi, on bi komotno mogao da ponese taj maršalski, ako uzmemo u obzir koliko dugo traje […]

Priča o priči, a u priči čudo

Period između dva Božića sasvim ozbiljno izgleda kao legitimno vreme za čuda, onako sa Novom godinom u sredini. Napolju sneg, vrte se božićni filmovi, svetle lampice sa jelki i ispred nas je novi period koji nam može doneti baš ono što najviše želimo. Idealno vreme za bajke. „Zimsku bajku“ sam počela da pišem krajem 2012. […]

Lice za čitanje

– Šta ti je? Ovako nekad počne razgovor između moje sestre i mene. To je zbog toga što iz cuga vidi da mi nešto jeste. I dok je kod nekih ljudi lice poput sabranih dela Dostojevskog, pa moraš dobro da se udubiš i analiziraš šta ti poručuje, dotle je moje onako više kao bukvar. Sve […]