Na putu za Itaku

Sloboda sa mnogo lica

Dugo već razmišljam o tome šta je sloboda.  Mislim, ona prava sloboda koja ti dopušta da se osećaš dobro sa svim svojim izborima koje napraviš. U neko nezrelo doba misliš da je sloboda mogućnost da radiš sve što poželiš, kad god poželiš. A ne znaš tada da je sloboda poput vatre: ako nije kontrolisana, uništiće […]

Od koga smo to bolji?

Uvek smo od nekoga više, a od nekog manje. Niti smo zbog toga veliki pred manjima, niti mali pred većima. Često mi se ova rečenica mota po glavi. Jedna od najopasnijih zamki koje ego može da nam postavi jeste navika poređenja sa drugima. U čemu smo bolji. U čemu lošiji. Onda ako smo bolji, osećamo […]

Kraljica na tronu (ili zašto zrele žene ne treba da se plaše mladih žena)

–  O čemu ti sa njom pričaš? Ovo pitanje postavila je drugarica dečku sa kojim sam se zabavljala kad sam imala nekih 16 godina i koji je od mene bio stariji nekih 6-7. Iz njene perspektive bila sam klinka sa kojom nema šta da se priča. Sećam se koliko me je taj komentar povredio. Pa […]

Ples sa neizvesnim

Ceo život su nas učili da težimo sigurnosti. Siguran krov nad glavom, stalan posao, brak, prijatelji iz detinjstva. Put do te sigurnosti su petice u školi, pametno odabran fakultet, pouzdan partner za zajednički život i mnoštvo malih, sitnih stvari koje u zbiru vode ka onome što mislimo da sigurnost jeste. – Uči, sine, da ne […]

Reci šta te raduje – Dan koji menja sve (9)

Nakon raskida sa Danijelom, Marija je još više proredila društvene aktivnosti. Čak su i druženja sa Milom postala ređa, jer je sada svaka od njih želela da ćuti o svom bolu. Mila bi i uspela da prevaziđe ono što je tišti počinjući priču o deci, ali je shvatala da je Marija uopšte ne sluša. Nije […]

Od dva neba što ti se nude, biraj nebo vedrije

E da sam ovo znala kad je trebalo. A ja se uvek zaletala u neka oblačna neba. Ali nije to tema. Nekako je postala praksa da pišem odmah čim se vratim sa koncerta. Tako mi je merak i zadovoljstvo, dok još note plešu svud po meni. A sa Tonijem se jurim poslednih par godina i […]

Poligon usamljenih

Kada sam bila klinka mislila sam da su matori oni sa trideset i da je ljubav rezervisana samo za mlade. Sada shvatam da ljubav nema rok trajanja, ali menja svoje oblike i lako biva zamenjena nečim što na ljubav samo liči. Kad si stariji te različite oblike lakše uočavaš, ali nije pravilo. Počela sam o […]

Živim po svome

Naslov pesme, način života. Decenije su prošle, a ja sam i dalje opčinjena onim što Josipa Lisac predstavlja. Kao umetnica, kao ljudsko biće, kao žena. Moćnog glasa, prefinjena i iskreno predana svojoj svrsi koju nesebično živi, decenijama uči kako treba biti svoj uprkos svima i svemu i da je moguće negovati kvalitet bez kompromisa. Sve […]

Na pola puta

– Ti si kao Feniks – reče mi moja kuma Zorica nakon životno važnih događaja prošle godine – uvek se podigneš. I tačno je. Prošla godina je bila godina pepela. Ovo je godina podizanja. Osim toga, u ovoj godini sam prešla u vođstvo. Pet nula. Za mene. Pa zato 2017. zaslužuje da joj se pripiše […]

Odbegla ptica ili kako eoni postaju neoni

Oslobađanje je tako dobro. Oslobađanje od okova, stega, lažnih uverenja i pomamljenog ega. Pa tako i ja pustih moje ptice, razleteše se na sve strane. I onda među njima uočim jednu izdajničku. Razmahala se, svetli neonskom svetlošću kako ptice inače nemaju običaj i previja se od smeha. Sve se jednim krilom držeći za stomak, kao […]